​Ukoliko ne znate što je mali zeleni papirić vrlo vjerojatno ćete sudjelovati u dobrovoljnim radnim akcijama pripremanja, pospremanja i održavanje tijeka sljedeće regate. Tu su razni poslovi kao postavljanje plakata, nošenje teških vrećica i parkiranje brodova, a ukoliko ste mlada djevojka, komunikativni i ljepuškasti, imati ćete čast ugošćivanja natjecatelja. Koji će vas od poslova zahvatiti… nadajte se da nikom  ključevi ne padnu u vodu. Sve za iskupljenje Katedri. Sve u svemu bila je uspješna regata. Osim samog veslanja, događaj je pratila i odlična muzika puštana sa štekajućeg CD –player–a (za mlade čitaće, MP 3–player promjera 13 cm) , no bez brige  štekanje je bilo zaustavljeno dolaskom drugog CD –player–a.

​

Bilo je i par urnebesnih trenutaka poput sudara ženske ekipe  medicinskog Fakulteta u naše strojarke. No regata nije bila limitirana samo na studente, tu je bila iZlatna ekipa Zlatnih godina, svima dragi profesori sijedih glava i mudrih riječi. Sa našeg fakulteta sudjelovao je čarobnjak materijala, prof. Ivušić. Profesore svake pohvale. Iako su očekivano bili zadnji, svojim naporima su bili nagrađeni brojnim medaljama i jednim novim crvenim termoforom. Za kraj je bila hrvatska himna, praćena zvukovima ekstremnog šuma koji su dolazili iz ručnog računala (za mlade čitače to je nekadašnji mobitel bez mogućnosti zvanja/poruka i 3G–a). Kao i svemu lijepom, i regati je došao kraj, te se publika naglo koncentrirala na izlaz gdje su se dijelili mali zeleni papirići, te veselo produžili svojim domovima. Tko je pobijedio, nije ni bitno. Bitno je sudjelovati, što je podržano medaljama oko vrata svih natjecatelja. Želiš i ti jednu? Veslaj za fakultet, neće ti biti žao.

 

Teo Braun​