​Najveća zvijezda na japanskoj estradi jest - hologram Japanska najnovija i najveća pop zvijezda razlikuje  se od ostalih u jednom krucijalnom aspektu: nije od krvi i mesa. Hatsune Miku brzinom munje   je preuzela glazbenu scenu u svom rodnom Japanu, gdje su joj koncerti uvijek rasprodani, te prepuni  pomahnitalih obožavatelja. Miku je zapravo digitalni avatar japanske kompanije Crypton Future Media, kojeg klijenti mogu kupiti i zatim programirati da izvodi bilo koju pjesmu na njihovom osobnom računalu.

​

Miku ima 16 godina i visoka je 157 cm, a glas joj je dala japanska glumica Saki Fujita. Njezin imidž i glazba pokazala se toliko popularnom da je krenula na, sada već rasprodanu, turneju po Japanu. Ovo je prvi put da je hologram upotebljen na pozornici na ovaj način, uz živi bend. Gorillaz, koje predvodi Damon Albarn, koriste projecirane holograme, no ovdje je riječ o trodimenzionalnoj inačici. Hatsune Miku je u ovom kratkom periodu odškrinula vrata glazbenim producentima koji možda imaju vrhunski tekst i melodiju, a ne da im se iznova tražiti zgodni curičak idealnih proporcija i relativno dobrog sluha. Višestruke su prednosti plasiranja hologramske 3D slike sa sintetiziranim glasom na tržište. Kao prvo, riječ je o beživotnom prikazu bez usađene umjetne inteligencije (dobro, nije da uopće ne podsjeća neke primjere iz današnje glazbene scene) koji će uvijek obavljati posao na vrijeme te točno onako kako su to glazbeni producenti zamislili. Hatsune Miku neće si umišljati da je velika zvijezda nakon prve gaže na Voloderskom sajmu vina i mošta, neće ušmrkavati kokain na nagovor druge estradne zvijezdice i neće narušavati imidž višesatnim orgijanjem s groupijima. Osim ako producenti u budućnosti ne sklope teški sponzorski ugovor s tvrtkom koja promiče dotične vrijednosti. Hatsune Miku bit će upravo onakva kakva njena stvarna publika želi da bude.

​

Ako se nekome ne sviđa njen imidž ili J – Pop žanr, glazbene kuće jednostavno mogu stvoriti novog idola. Rokera ili repera od glave do pete obučenog u one marke s kojima imaju potpisan ugovor. Tako bi glazbena industrija na razne načine mogla profitirati od ovoga koncepta. A glazbena umjetnost? Ah, tko za nju uopće pita? Samo neki lijevi boemi koji vjeruju u istinu, ljepotu, slobodu i ljubav.

​

Dario Ljubojević​